Rad ubija i treba ga izbjegavati u maksimalnoj mjeri radi vlastitoga zdravlja. To je savjet koji nije dokazan niti jednom studijom, ali je toliko logičan i iskren da jednostavno mora biti istinit. Ja sam apsolutno siguran da učestalim bolovanjima i produženim pauzama na poslu, rizik za srčani/moždani udar ili dijabetes drasticno pada. Samim ostajanjem kod kuće, sjedenjem u fotelji i konstantnim pljuganjem smanjuje se rizik od pada, traume i udara groma koji može biti fatalan. Da ne spominjem mogućnost pljačke na ulici i posljedičnog PTSP-a.
Pogledajmo samo recimo Japan kao primjer ljudi koji rade jako puno. Kakvi bezlični likovi i moroni. Zaista, tko bi od nas želio biti Japanac. Pitajte se! Ja bi recimo radije bio Srbin ili Šiptar nego neko obično japansko smeće.
Zato nemojte raditi, a ako bas morate, radite malo i ofrlje. Mislite na svoje zdravlje i sreću.
Družite se, igrajte nogomet, idite na more i pljugajte. Volite jedni druge, kupujte rizle i naravno, slušajte Let3.
Opis bloga
Ćao, ja sam Fabio. Dobrodošli na moj blog.
Dr. Sakoman: Zabranite mu blog ako Boga znate!! Ne trebamo nove ovisnike!
Ana Lovrin, Ministrica Pravosuđa: Za čitanje samo jednog posta kazne od 3 do 15 godina. Nekima će možda biti čudna ovakva drakonska sankcija, ali...ja ne znam razliku između jointa, ecstasyja ili Fabiovog posta što ne znači da sam konzervativna. Dapače, mislim da sam napredna jer mladež želim odvratiti od pakla ovisnosti do koje je može dovesti i samo jedan post.
11.07.2007., srijeda
peace
it's gonna be ourajt...everything is gonna be ourajt
sometimes i dream about wild wild world..tonight i watch through my window and i'm dancing around
tonight i say one day
one day my dreams will be reality...
da!! o, da, dragi moji!! fabijo je postao tata najljepše i najpametnije curice na svijetu svih vremena ikad! 22.04. grudi su se ispunile ponosom, a box1 Petrove bolnice urlicima moje žene koje još uvijek pokušavam zauvijek izbrisati iz memorije, ali ne ide. ljudi moji kakav doživljaj, kakav užasan filing...žena leži, vrišti, urliče da umire, doktori se deru na nju da tiska jače, babica dole gleda, vuče, viče da tiska jače, žena vrišti, umire, doktor se dere da tiska, babica vuče, dere se , žena tiska, vrišti...a ti ko posran stojiš nad uzglavljen kreveta na rubu plača, moliš se da sve to prestane i da dijete već jednom izađe van...i onda dijete izađe i izgleda čudno...kao i sve oko tebe...zatišje nastupa...žena se smiri, doktori se smire, babica se smiri, a ti stojiš usran nad uzglavljem kreveta i imaš osjećaj kao da se nalaziš izvan svog tijela. nakon nekog vremena donesu dijete koje prethodno odnesu na pranje i kažu vam, evo vaše curice...mama plače od dragosti, doktori poslovično komentiraju porod i izvode zaključke, a ti stojiš nad uzglavljem kreveta i gledaš u poveću kitu kako se kočeperi na tvojoj curici...kad konačno skupiš snagu i pitaš da koji kurac, oni vele uz smijeh...joooj gospodine to je ostatak pupčane vrpce...aha...laknulo mi je iz dva razloga, prvo dijete mi nije shemale i drugo, moje je, jer da moje dijete ima tolku kitu kao novorođenče to bi bio nepoderivi dokaz da nije moje. slijedeća dva-tri dana se ne sjećam. tilt!
Više ljudi više zna vs. Sto babica kilavo dijete.
Tko čeka, taj dočeka vs. Tko prvi njegova djevojka
Sutra je novi dan vs. Danas jesmo sutra nismo
Tko jači taj kvači vs. Um caruje, sila klade valja
Opreznost je majka mudrosti vs. Tko ne riskira ne profitira
Ljubav je vječna vs. Daleko od očiju daleko od srca
Odijelo čini čovjeka vs. Ne sudi knjigu po koricama
Čovjek uči dok je živ vs. Mučno je stara vola učiti
Uzdaj se u se i u svoje kljuse vs. Ruka ruku mije
Jutro je pametnije od večeri vs. Što možeš danas ne ostavljaj za sutra
Boj se Danajaca i kad darove nose vs. Ne gledaj poklonjenom konju u zube
Našao sam zanimljivu definiciju molitve: Tražiti poništenje kozmičkih zakona u korist molitelja-pojedinca koji sam za se priznaje da je nedostojan.
što je život? koji je smisao čovjekova boravka na Zemlji? kuda idemo? kamo želimo stići? što je smrt? itd...sve su to pitanja koja navodno muče neke pojedince mada ne mogu reći da poznajem takve. pitanja koja muče mene i moju ekipu su uglavnom kakva je spika za vikend? kaj ima na telki? kod kog se nalazimo na plejki? kolko imamo baklji za tekmu? dal naručit klopu iz A1 ili Domina? koji koeficijenti su u ponudi? od kog se moze nabavit dobar šiš?
ali, kad bih se i pitao ova besmislena pitanja ne bih provodio vrijeme isključivo u kontemplaciji kako to obično biva sa filozofima, arhitektima, umjetnicima i...skoro sam rekao popovima...ali nisu kontemplacija i molitva jedine aktivnosti ovih zanesenjaka. hehe, ima tu fine akcije (pravo značenje riječi „akcije“ pridružiti po vlastitom nahođenju), tako da ispadaju iz skupine.dakle, ne bih samo dokoličairo već bih se bacio na istraživanje.
čovjek živi život i iskustvenim normama dopunjuje svoja saznanja o životu od trenutka svog rođenja do trenutka svoje smrti. ako količinu znanja pridružimo ordinati, a godine života apscisi, dobit ćemo krivulju uvijek uzlaznog karaktera ma kako čovjek bio sjeban u ponekom trenutku svog života. čak i teška stagnacija pridonosi rastu.
dakle, u kojem trenutku njegova života čovjek posjeduje najviše životnog iskustva i mudrosti? netom prije svoje smrti. okej, nakon smrti čovjek možda egzistira na nekom drugom nivou i proširuje svoje vidike na čudesne načine, nama neshvatljive, ali zasad, barem koliko je meni poznato, živući čovjek o tome nema feedback, tako da je najbolje zadržati se na samom trenutku prije smrti.
nadalje, čovjek vjerojatno osjeti u određenom trenutku...da to je to, odo ja...i onda ode. možda baš u tom trenutku, kada skuži da u slijedećem već odlazi, dobija pristup nekoj informaciji koja upotpunjuje mozaik, dio koji fali u njegovoj slagalici života. možda doživljava neku vrstu otkrivenja netom prije no što zauvijek sklopi oči. a možda i ne.
vodeći se starom Feničanskom maksimom, ne bilo ti teško Fabijo, odlučio sam napraviti nešto po tom pitanju. kako nisam bio u mogućnosti sjesti i probdijeti kraj nekoga njegovih zadnjih par sekundi, a da budem iskren i nemam nekih pretenzija za takvom vrstom egzibicionizma, odlučio sam potražiti posljednje riječi nekih slavnih pojedinaca. zašto? zaključio sam da se upravo iz posljednjih riječi možda može isčitati nekakva skrivena poruka, nekakav kod, nešto kao sukus znanja, mudrosti i možebitnog otkrivenja...a što bi olakšalo dvojbe, trojbe, n-jbe o suštini života, a koje navodno muče poneke pojednice mada ne mogu reći da poznajem takve.
pa krenimo...
EDWARD GRIEG – kuloari bruje jedan od, ako ne i najveći norveški muzičar i kompozitor je za kraj izvalio pa, ako tako mora. katastrofa! i nije baš otkrio toplu vodu jer već i vrapci na granama znaju da jedino što se mora je baš umrijeti, a jedino što je svejedno je sa koje ćeš strane primiti govno. ništa pod milim Bogom se ne da iz ovoga zaključiti.
RUDOLPH VALENTINO – jedan od, ako ne i najveći jebač svih vremena na svijetu u Hollywoodu, je uzdahnuo slijedeće...nemojte navlačiti rolete! osjećam se dobro. želim da me Sunce pozdravi. romantičar, (nije ni čudo da je uspio nategnuti tolko žena) pokazuje tendenciju krive procjene (osjećam se dobro) i sklonost životu. iz ovoga se može zaključiti ipak nešto, ako je libido zadovoljen, umireš spokojan, skoro pa i sretan. treba puno ševiti.
JANE AUSTIN – engleska spisateljica koja je umrla mlada (42), na nečije pitanje Je li Vam štogod potrebno? odgovara Ništa doli smrti i zatim oteže papke. za razliku od Valentina u njenim posljednjim riječima se ne osjeća dašak pozitive. možda je samo racionalna? možda je razočarana raspletom? pomalo mučno...daljnje analize nepotrebne. počivala u miru.
GUSTAV MAHLER – poznati austrijski dirigent i kompozitor je za kraj uzviknuo Mozart! pa ti sad vidi. da li je u pitanju teže rastrojstvo ili je spoznao Boga ili nešto sasvim treće, teško je reći. nažalost, dodatna pojašnjenja teško da ćemo dobiti. presuda: neiskoristivo!
IMMANUEL KANT – Dosta je. iz ovoga se može nešto zaključiti. njegove zadnje riječi upućuju na zasićenost životom uz prstohvat rezignacije. zaključak: u širokom luku izbjegavati filozofiju. da.
OSCAR WILDE – Ili ide ova tapeta, ili ja idem. ovaj završetak mi je definitivno najdraži jer je duhovit. u tako teškom i određujućem trenutku kad perspektiva i opcije iščezavaju, pronaći volju za humorom je dodir Boga. humor je vrsta altruizma osim možda kad na konto istog pokušavaš povalit. ali i to može proć pod altruizam. poruka: valja pronaći načine altruističkog djelovanja, odnosnog onog djelovanja koje nije izazvano očekivanjem recipročne koristi i nagrade izvanjskog svijeta, već unutarnjeg zadovoljstva.
WINSTON CHURCHILL – ratni lisac i dobitnik Nobela za književnost kaže Joj, tako mi je sve to dosadno. točno ga mogu zamislit kako leži u isčekivanju i umire od dosade. čovjek od akcije. ne komentirajući ispravnost njegova djelovanja, iz Churchillove zadnje rečenice može se iščitati poruka: živjeti aktivno, živjeti život. ne filozofirati kao filozofi (op.a. subjektivna autorova paradigma).
JAMES JOYCE – Zar nitko ne razumije? šta? pisac, modernist, ali pod jakim filozofskim utjecajem, odlazi sa pitanjem. možda je skužio bitak i nije mu jasno da nešto tako očito može biti tako nedohvatljivo. komplicirano za analizu.
eto...i šta smo zaključili? puno ševe, humora, života, manje filozofije...sve su to subjektivne kategorije i nemoguće je generalizirati. barem sam dao sve od sebe i mogu reći da mi je zlo jer moj mozak nikako ne podnosi apstraktne inpute. negdje Bog da, negdje uzme. ja sam zgodan.
možda je ipak najbolju definiciju života dao gradonačelnik Hirošime (1945) svojim nažalost neprovjerenim (nema živućih svjedoka ni crne kutije), ali vrlo vjerojatnim posljednjim riječima: KOJI JE OVO KURAC!?!?
čuo sam danas savršenu anegdotu. riješavalo dijete nekakav test u osnovnjaku i kako već pravila nalažu ispunilo i kućice,, Ime:,,Prezime:,,Nadnevak:,,pod ovim zadnjim je mali upisao Buki,,mislilo dijete da je nadimak u pitanju :))) genijalno!!
čuo sam i kako je nastala riječ,,FUCK,, u staroj Engleskoj ljudi nisu smjeli voditi ljubav bez odobrenja. kralja (pogotovo ako se radilo o članu kraljevske porodice). kada je par htio imati djecu, morali su zatražiti dozvolu monarha, koji bi im predao pločicu koju su zakačili na vrata od sobe dok su imali odnose. na pločici je pisalo: "Fornication Under Consent of the King" (F.U.C.K.).
poučno...pitam se kako je nastala riječ,,JEBATI,, ako neko ima ideju molim neka kaže...
kad su svojedobno Mao Ce Thunga pitali kakav bi svijet bio da su kojim slučajem umjesto Kennedya ubili Hruščova, ovaj se zamislio, a onda mudro prozborio...neam dume, al znam da Onasis ne bi oženio Hruščovljevu ženu...ovakva mudrost dolazi sa godinama.
neki dan sam naletio na neku stranicu sa aforizmima, mudrostima i tim svim nekim pametnim stvarima. ono što me prenerazilo je da se među autorima,,Dostojevski, Goethe, Nietzsche, Gibran, Ljermontov, Anonimka,, našlo i ime Gustava Krkleca. to sam nekako i preživio. al kad sam zaskrolo do Nicholasa Cagea šlagiralo me. ništa nije tako opasno kao igrati na sigurno! to je njegova mundrolija. ova mudrost mi je je-be-na...ova mudrost mi je jebe-na! (pjevno na temu iz hita...ova mala mi je je-be-na..)
ispiti je lako, ali ispiti su teški.
napokon je izmišljena britvica (Gillette najbolje za muškarca) sa 5, (slovima P E T) žileta!!! puuuuno bolje neg ona sa četiri, a pogotovo ona sa tri. ljudi moji, hvala nebesima na teknologiji i ljudskom napretku jer ovo...ovo je...ova brica mi je je-be-na, ova brica mi je jebe-na!!! nemam je osobno, al zavidim onima koji imaju ovu mrcinu. ja si nekak gruntam da mi se ne isplati još kupovat jer će uskoro ziher izać sa četrnajst žileta. kaj bu to tek prijanjalo!!! koji bu to tek gušt!
danas je 8. mart, poznatiji kao dan žena. živjele! pjesma...
koji put život baš iznenadi svojom vrckavošću, proda ti neku od svojih vrhunskih fora i ostavi bez teksta. ili bez tla pod nogama. život je u nekim slučajevima kao neki opaki stand-up komičar koji se okomi na tebe sirotog koji sjediš u publici, ločeš svoju cugu (da anesteziraš stres) i šlataš se sa ribom s kojom si došao zajebavati se. u pauzama dobra muzika, zajebancija, petica... i onda kreten sa stejdža iz nekog samo njemu poznatog razloga krene sa opako lošim forama na tvoj račun, a ti trebaš kao bit okej i znati prihvatiti šalu na svoj račun. i kuliraš, ali na silu jer da nema ljudi oko tebe ustao bi, pljunuo kretena u facu, nasadio ga na šaku nekoliko puta i za kraj mu se popišao u uho. ali ne, ti kao leđero sjediš onako polumutav, ceriš se na silu i kao kužiš spiku i baš si neopterećen.
moj jedan poznanik sa nogometa, simpatičan momak, trenutno leži u buksi i broji dane. doma mu žena i dijete. on je jedan dan otišao na stand-up i nije izdržao. loše fore koje su se nizale jedna za drugom dizale su mu lagano tlak. trpio je jadan dok nije eksplodirao, rentao kombi na svoje ime i krenuo sa dva pajdaša u pljačku. malo je reći, greška.
branio se spikom da nema pojma kaje bilo i da je on cijelo vrijeme spavao u kombiju i da nema pojma otkud njegov kombi u pljački. odvjetnik ga je kumio da odustane od iskaza i prepusti njemu obranu jer će sa svojom spikom samo uvrijediti suca. na kraju je ipak promijenio priču i rekao da je bio sa dva stranca koji su ga nagovorili na avanturu. kad ga je sudac pitao koje jezike govori, ispalio je ko iz topa nijedan. nije se snašao i kuloari bruje da si je tom izjavom presudio. da nije smiješno bilo bi tužno.
